Subota je. Sunce nam sija kroz prozor dok sjedimo za trpezarijskim stolom i doručkujemo zajedno. Pripremamo i užinu za vrijeme koje ćemo provesti u šumi taj dan ili napolju u parkovima. Ja bih rekla da je to moj djevojački san. Nas četvoro i naša oaza mira. Pogledom kroz prozor, primjećujem dječicu razne dobi. Od 1-15 kako sjede na klupama ispred naše zgrade i ne mogu, a da ne primijetim jedinu zajedničku stvar toj djeci. Pitate se što može biti zajedničko djetetu od 1 godinu i od 15?
Telefon.
Da. Djeca od godinu dana kao i djeca od petnaest godina isto koriste telefon, samo je sadržaj drugačiji. Vidite li vi tu problem? Ili je to samo u mojim očima. Prosjek kaže da djeca od četvrtog mjeseca svog života budu izložena ekranima i tu već počinje odgoj kroz internet.
Često se pitam otkako sam postala mama, da li su stvarno društvene mreže te koje nam odgajaju djecu i da li je to nužno negativno ili pak ima i pozitivnih strana. U posljednje vrijeme mi nadolaze takva pitanja i pokušavam naći odgovor koji me neće ni zastrašiti, a ni obeshrabriti da ih i dalje koristim. Međutim, kako i sama uskoro postajem jedan od onih u timu s trideset godina i postajem prestara za TikTok generacije, shvatam zapravo koliko brzo se društvene mreže razvijaju i da je dovoljno i šest mjeseci da ne budemo u toku i da se sve promijeni. Kako onda biramo sadržaj za našu djecu ako ni sami ne možemo držati korak s istima? Znamo li koga nam djeca prate i kakav sadržaj gledaju, znamo li šta mala djeca gledaju na crtaćima i da li je to sadržaj primjeren za upijajući mozak? Da li smo svjesni koliki uticaj ima sadržaj koji sami konzumiramo svakodnevno na društvenim mrežama? Da li vam se desilo da gledate neku stvar kod nekoga i sutradan je u radnji i kupite jer vjerujete nekome? Pitamo li se kako je onda dječici i tinejdžerima koji su lakovjerni i daju svoj glas olako nekome na društvenim mrežama? O da, ja se često pitam jer i sama vidim koliko i na mene utiče to što ću kupiti jer sam negdje vidjela da je ovaj proizvod bolji od ovog drugog i ponekad i svoj glas zanemarim i povjerujem drugoj osobi. A koliko daleko idu preporuke za djecu, bebe, crtani filmovi, virtualno druženje vršnjaka, mameće grupe?
Živimo u eri brzog života i poslije napornog dana na poslu, oba roditelja biraju da puste djecu nekontrolisano da budu na tabletima, telefonima i uz takvo korištenje djeca završavaju na pogrešnim online stranicama, u pogrešnim chatovima kao i na pogrešnim mjestima dogovorenim na baš toj online mreži.
Lesen Sie auch:
Da li je sa slovačkom vizom dozovoljen rad u Austriji?Pistup tržištu rada za u Austriji za migrante je veliki korak, te mnogi načine grešku misleći da im vize drugih članica EU ovo omogućavaju.
Društvene mreže su naš mač s dvije oštrice koji mora da se drži u sredini da nam ne bi naudio i da nam ne bi društvene mreže i sadržaj koji konzumiramo naudili, moramo postavljati sebi granice koje ćemo prenositi i na našu djecu. Porodicu čini zajednička večera uz razgovor i razmjenu svakodnevnih poteškoća koje smo i mi na poslu ili kući, kao i djeca u vrtiću ili školi imali danas. Neka vam ovaj tekst bude jedna od onih stvari koje će vas motivisati da danas kada se dječica vrate u kuću, ostavite telefon i pokušate igrati društvene igre. Sve češće je primjer kako u svijetu, tako i kod nas, da roditelji gase telefone poslije šest sati, da ujutro kada ustaju ne gledaju prvo na telefon ili društvene mreže provjeravaju nego se posvete malenim ručicama i nožicama koje su samo još koju godinu zapravo i male. Hajdemo vratiti večere bez ekrana i uz poglede oči u oči kako bismo odgajali djecu koja su puna samopouzdanja već u svoja četiri zida i da ne dozvolimo da neko na društvenim mrežama postavlja standarde.
Ali da se okrenemo i na korisne stvari. Internet kao i društvene mreže su meni prvoj donijele mnogo korisnih informacija i ukoliko trošimo svoje vrijeme na korisne stvari kao što su aktivnosti za djecu, knjige, preporuke o igrama za određenu dob našeg djeteta i slično, nam može pomoći u povezivanju s našom djecom i pomoći nam da budemo motivisani za još jedan dan koji svakako svima od nas postaje izazovan ukoliko nemamo neki plan. I kada već potegnemo za telefonima, internetom i socijalnim mrežama, budimo pametni i birajmo stvari iz kojih naša djeca mogu učiti. Znam, puno je zanimljivije gledati određene crtane, ali to je zato što iza svakog crtanog stoii tim koji ga pravi da bi našoj djeci postalo opsesivno i ukoliko se trgnemo i gledamo poučne stvari, zapravo se čuvamo od internet droge koja nam prozima djecu.
Već danas želim da te motivišem da postaviš granice u korištenju društvenih mreža, pazis kome vjeruješ, izabereš društvenu igru umjesto ekrana za svoje dijete i da budemo u očima svoje djece roditelji na koje će se ugledati, a ne virtuelni likovi na mini televizorima u rukama.
Komentar piše: Andrea Bešić
Andrea Bešić (28), Content Creator i polaznik Montessori pedagogije
Svoje znanje stečeno Montessori obrazovanjem Andrea nesebično deli na svom Instagram profilu koji je godinama postao meseto na kome se mogu naći vrlo korisne informacije o trudnoći, prođaju, mentalnom zdravlju majki, ali i uopšteno o načinu vaspitanja dece.
Andreine savete koji mogu pomoći u svakodnevnici sa decom možete pronaći na Instagram profilu pod imenom andreabosnjakova.
Folge uns auf Social Media!
