Start BKS
INTERVJU

Bojan Lexington: „U Beču se osjećam kao da sam u bivšoj Jugoslaviji!“

Imate toliko pjesama, ali na klubskim nastupima pjevate pola svojih, a pola tuđih. Zar ne mislite da je publika došla da sluša Vaše pjesme? Pjevate pjesme Vaših kolega jer želite svakome udovoljiti?

Klubovi će uvijek biti priča za sebe jer nekako dosta ljudi, velika većina, ja to primjetim, osjetim tokom noći, dolaze zbog naših pjesama i zato se uvijek trudim da više pjesama naših otpjevamo. Međutim, dođu i neki ljudi koji znaju što mogu da očekuju od nas, mi zaista šetamo kroz žanrove, onako lakonski, lagano uživamo u svemu tome. Ja volim pjesme bivše Juge, da li su pop, da li su narodne, da li su rock, više to nije ni važno, važno je da su dobre pjesme i ja ih ne stavljam u žanrove, jednostavno namjestim veče, npr. radim u Beču, te bude sigurno jako lijepih narodnih pjesama, jer znam da to publika voli i nekako to upotpuni cijeli doživljaj večeri jer mnogi znaju da to mogu da očekuju. Čuli su me u televizijskim emisijama gdje izvodim neke narodne pjesme i očekuju to od mene.

Klub je sa druge strane lijep miks dok na koncertima pjevamo gotovo samo naše pesme. Otpjevam uvijek neku od lijepih starih pjesama ili neku noviju koja mi se dopadne. Uglavnom to je potpuno normalno, to je neki stil rada, ali znam, siguran sam, da svi ljudi koji izađu iz kluba, koji možda ostanu uskraćeni za neku našu pjesmu, ipak budu zadovoljni jer je prosto nemoguće otpjevati sve pjesme.

Vi ste Sarajlija, a poznato je da volite i sevdah. Da li biste se usudili snimiti jednu sevdalinku ili možda izbaciti album sevdalinki?

Nosim sevdah u sebi, te mi je to i plan. Imam za to ideju jer je ovo zvuk uz koji sam odrastao i koji volim. Postoje trenuci kad mi se zapravo samo to sluša, doba dana, trenuci druženja i uzmem finu čašicu vina i uživam.

LEXINGTON_BOJAN
(FOTO: Kosmo/Igor Ripak)

Da li je istina da je Vaša supruga na počeku veze morala da nauči da pravi prave bosanske pite?

Moja supruga je željela da napravi pitu jer je moja majka, dok smo se još zabavljali, održavala običaj da za ručak uvijek bude jedna tepsija pite. To je ostalo kod nas, te i danas to gajimo i njegujemo. Sada je preneseno i u moju kuću. Uvijek je tu jedna tepsija pite, bilo da je zeljanica, sirnica ili burek. Više nije ni toliko važno, ali uz ručak tako ide. To je nešto naše.

Jako volite fudbal, a ipak ste postali pjevač? Kako se to desilo?

To je pitanje sudbine, i volje Gospoda. Igrao sam fudbal i imao sam jaku želju da uspijem u tome, međutim, te silne povrede i sticaj nekih životnih okolnosti su me spriječili, te sam sa 18 godina  donio odluku da završim s fudbalskom karijerom, koja je do tada  bila vrlo intenzivna. Usmerenje na muziku je bilo lako pošto sam se kao dijete penjao na stolicu, uzimao kašiku kao mikrofon i pjevao razne pjesme iz tog perioda. Oduvijek sam obožavao Halida Bešlića, Merlina, Čolu, Harisa, volio sam i Tozovca. Moja majka govori da sam sa pet godina rekao ili ću igrati fudbal ili ću pjevati, treće nije postojalo. Prosto je to tako. Ja radim ono što najviše volim i zbog toga sam izuzetno sretan.

Kako Vam se čini Beč? Osećate li se u njemu kao stranac ili kao domaći?

U Beču se osjećam kao da sam u bivšoj Jugoslaviji, koja ima dosta ljudi sa svih strana. Ja gdje god se okrenem čuje se naš jezik i onda se osjećam nekako kao svoj na svome. Ne osjećam se kao da sam otišao negdje daleko, ali ipak, prosto ovaj mentalitet ljudi koji žive ovdje, koji su ovdje rođeni, nije mnogo sličan našem, te razlikujemo se u mnogo stvari. Mi živimo meračkim životom, pa ja volim biti svuda, gdje god smo na zemaljskoj kugli, ja volim sa našim narodom.

Autorka: Petra Šivčić

Avatar-Foto
Nach meinem Publizistik und Kommunikationswissenschaft Studium, blieb ich meiner großen Medienliebe treu und entwickelte mich immer weiter. Aufgrund ständigen Kontakttretens mit verschiedenen Menschen, kann ich behaupten, dass ich ein kontaktfreudiger, junger Mensch bin. Eine gute Geschichte ist die Voraussetzung unserer Profession, die viel Verantwortung in jede Recherche und jedem Text mit sich trägt. Meine Leidenschaft gilt definitiv den Chronik-Themen, denn neben der Liebe für Chronik habe ich eine große Schwäche für Promis.