Mile Kekin će zajedno sa svojim bendom nastupiti u Beču 15. marta u klubu Replugged. Tim povodom KOSMO imao je priliku da razgovara sa Kekinom, koji je jedan od najistaknutijih pjevača, skladatelja, tekstopisaca i umjetnika regionalne rok scene.
Nakon višegodišnje karijere kao frontmen legendarnog benda „Hladno pivo”, Mile Kekin je uspješno zakoračio u solo vode, ostavljajući iza sebe dva uspješna albuma, „Kuća bez krova” i „Nježno đonom”. Njegove numere, koje brzo nalaze put do srca publike, odražavaju dubinu i autentičnost njegovog umjetničkog izraza. Sa svojim novim bendom, Mile nastupa širom regiona, ali i van njega.
KOSMO: Ukoliko se pogledaju albumi Hladnog piva, evidentno je da je muzika koju danas stvarate drugačija, te zahtijeva drugačiju publiku. Kako biste opisali svoj umjetnički identitet i evoluciju od početaka sa Hladnim pivom do danas?
Mile Kekin: Pa zapravo se publika na koncertima u velikom broju preklapa. Vjerojatno se veliki broj pronalazi u tekstovima koje sam pisao i u Hladnom pivu. Što se evolucije tiče mi smo krenuli kao klinci iz kvarta. Bubnjar prije toga nikad prije nije sjeo za svoj instrument ja sam prije toga pjevao samo u pod tušem: Gitarist i basist su imali nekog iskustva iz školske tamburaške sekcije u osnovnoj školi.
„Smisao koncerta i jeste taj da budeš s ljudima koji imaju barem sličan ukus i pogled na svijet“, kaže Kekin.
Međutim, već prvi album je dobro odjeknuo. Odmah smo našli publiku i počeli svirati i pomalo zarađivati. Nismo morali prolaziti onu muku sa neuspješnim prvim drugim i trećim albumom. Kako smo s godinama učili svirati tako samo i muziku prilagođavali sebi. Od samoukih klinaca pa do benda prepunog samopouzdanje trebalo je proći desetak godina. Nije bilo talent showa koji te mogao preko noći izbacit u orbitu.
KOSMO: Na koji način su Vaša životna iskustva uticala na Vaš umjetnički izraz?
Mile Kekin: Pa ona su presudna. Da nema te veze mogao je te pjesme isto tako napisati neki stroj ili umjetna inteligencija. Za svaku pjesmu koju sam napisao, od prvog albuma Hladnog piva do danas imam neku priču, znam kad mi je sinula ideja, šta sam tad radio i gdje sam bio. O tome spremam baš knjigu na jesen. Mene je uvijek zanimalo recimo na što je mislio Štulić kad je pisao „Suzy F” ili Dylan kad pjeva „Like A Rolling Stone” Možda će isto nekog zanimati kome pjevam „Pitala si me” ili „Princezu ispod neona”. Sve što čovjek napravi kreativnog jeste na neki način zbroj svega što je vidio pročitao i doživio.
KOSMO: Vaši tekstovi često reflektuju društvene i političke teme. Kako odabirate teme o kojima ćete pisati i na koji način balansirate između umjetničke slobode i društvene odgovornosti?
Mile Kekin: Nije da ih nešto posebno odabirem. Kad me nešto nježno dotakne ili manje nježno opali po glavi o tome napišem pjesmu. To mi je ispušni ventil bez kojeg bi se vjerojatno već propio. Ovako kad stojim na bini i , kad vidim koliko ima ljudi koji se mogu naći u temi o kojoj pjevam, pomislim: „Ha vidiš Mile da nisi sam na svijetu, ima još ljudi koji osjećaju i vede stvari slično”. To i jeste smisao koncerta, da budeš s ljudima koji imaju barem sličan ukus i pogled na svijet.
KOSMO: Većina Vaših pjesama je nastala na akustičnoj gitari. Kako tehnološki napredak utječe na Vaš rad i industriju u cjelini? Hoćete li se i Vi prilagođavati promjenama koje se dešavaju?
Mile Kekin: Prilagođavam se koliko mi je ugodno. Služim se društvenim mrežama, aktivan sam tamo, znam koliko je važno danas komuniciratii s fanovima. Mogao bi to naravno raditi češće ali si dopuštam taj luksuz da ne budem baš upućen u svaku novotariju.
Nastavak intervjua pročitajte na sljedećoj stranici!
Folge uns auf Social Media!
