Redakciji magazina KOSMO se vrlo često javljaju Bečlije našeg porijekla, sa nadom da možemo biti od pomoći u rješavanju njihovih problema. Povod za ovu priču je upravo poziv naše sugrađanke Nevenke Skakalo.
Kultura stanovanja je jedna od bečkih tradicionalnih vrijednosti, a kroz protekle decenije je bila i dokaz uspješne integracije pridošlica. Nažalost, došlo je novo, ali ne i dobro vrijeme, kad Beč sve manje liči na sebe. O tome govori Nevenka Skakalo (63), medicinska sestra u penziji, čija se svakodnevica pretvorila u svojevrsni horor.
Mnogo novca uloženo u stan
„Punih 38 godina sa suprugom, koji je takođe penzioner, živim na adresi Huttengasse 45 u 16. okrugu. Imamo ugovor za neograničeno stanovanje (Unbefristete Hauptmiete), a u renoviranje stana smo uložili puno novca. Ovdje su odrasla naša tri sina, a zgrada je do prije sedam godina bila lijepo mjesto za stanovanje. Imali smo kućepazitelja (Hausbesorger), a i mi stanari smo pazili na higijenu i red“, započela je priču gospođa Nevenka.
Nažalost, do velikih promjena je došlo kad je prije sedam godina zgrada promijenila vlasnika.
Problemi sa novim zakupcima
„Naša zgrada je imala tri kata, ali je novi vlasnik odmah podigao još dva i počeo da u te nove stanove useljava novopridošle migrante. Oni su sa sobom donijeli i svoje navike, prije svega higijenske, pa onda i sve one koje nikako ne doprinose uspješnom i ugodnom suživotu. Naša zgrada je odjednom postala prljava, svuda je bilo smeća, novi stanari su bili preglasni i nekako čudni, pa je policija morala često da interveniše. Nažalost, uskoro su počeli da se iseljavaju susjedi koji su, poput moje porodice, decenijama živjeli na našoj adresi. Čim bi neko otišao, u oslobođeni stan su se useljavali novi migranti, a naši uslovi za život postajali su sve teži. Danas je ostalo samo desetak porodica poput moje, čiji su članovi rođeni u ovoj zgradi“, ističe gospođa Skakalo.
Kroz proteklih sedam godina, zgrada u kojoj skoro četiri decenije živi porodica Skakalo, potpuno je promijenila izgled, nažalost, u najnegativnijem smislu.
„Da me pogrešno ne razumijete, ja zaista nemam nikakav problem kad su različitosti u pitanju, ne smeta mi ničije porijeklo, vjera i nacija. Beč je grad u kojem za svakoga ima mjesta. Uostalom, i ja sam prije više od 40 godina bila pridošlica u ovom gradu, ali mi je najvažniji cilj bila uspješna integracija. Nažalost, gotovo niko od ljudi koji su naselili našu zgradu ne pokazuje ni minimum spremnosti da se prilagodi ovdašnjim propisima i elementarnoj kulturi stanovanja. Oni viču, svađaju se, bacaju smeće kroz prozore, po hodnicima i dvorištu, a njihova djeca nisu naučena pristojnom ponašanju. Naglašavam da među novopridošlima ima par vrlo pristojnih porodica, kojima takođe smeta sve što sam navela“, dodaje naša sagovornica.
Nažalost, s protokom vremena, Nevenka je počela i da osjeća strah.
„Tokom ljeta nisam bila u Beču, ali mi je susjeda ispričala da je u više navrata dolazila policija, a jednom ih je bilo baš puno. Ne znam šta su ni koga tražili i da li su traženo pronašli. U mene se uvukla strepnja jer iz medija saznajem o agresivnim ispadima i čestim obračunima noževima, pa tim mladim ljudima ne smijem ništa reći kad vidim da smeće, umjesto u kontejner, samo bace u dvorište. Ustručavam se da izađem iz stana jer me je strah, a goste više ne pozivam jer me je sram zbog prljavštine i neprijatnih mirisa u kojima živimo“, drhtavim glasom priča Nevenka.
Uvjerena da nadležni mogu riješiti nabujale probleme, Nevenka se obraćala, a to i dalje čini, na brojne adrese.
Lesen Sie auch:
Povećanje plata i više odmora: Ovo je plan za radnike!Aktuelni pregovori o kolektivnom ugovoru u trgovini fokusiraju se na zahteve radnika za povećanjem plata i poboljšanjem radnih uslova. Osim povećanja
„Obraćala sam se kućevlasniku, ali on to ignoriše. Uprava zgrade (Hausverwaltung), kad ih pozovem, pošalje nekoga da se zgrada očisti, ali već sledećeg dana slika je ista. Mi nemamo redovito održavanje higijene, pa je to dodatni problem. Iz nadležnog magistrata su mi rekli da će neko doći da vidi u kakvim uvjetima živimo, ali sve je ostalo na obećanju. Ostalo mi je samo da se obratim magazinu KOSMO jer su mi mnogi poznanici rekli da bi to moglo imati efekta. Znate, mi nećemo i ne možemo da se iselimo iz svog stana. Suprug i ja smo penzioneri i ne bismo mogli sebi priuštiti novi stan. Kaucija, provizija i visoka stanarina za nas su neprihvatljivi izdaci. Ne znam kako sam izdržala ovih sedam godina, ali neću odustati od zahteva da kućevlasnik i nadležni uvedu red u zgradu u kojoj živim“, na kraju nam je rekla Nevenka Skakalo.
Folge uns auf Social Media!
