Start BKS
INTERVJU

Od Balkana do Beča: Kako je Dragan Žujević pretvorio „Teslu“ u gastronomski brend

FOTO: Anothereperspective.com

U saradnji sa Strukovnom grupom za gastronomiju u Privrednoj komori Beča, magazin KOSMO je u kultnom restoranu „Beograd” srpskim gastronomima dodelio priznanja za njihov uspešan rad i doprinos ugostiteljstvu u Beču.

Peter Dobcak, predsednik Strukovne grupe za gastronomiju, uručio priznanja čija je boja – zlato, srebro i bronza, zavisila od dužine rada u ugostiteljstvu sa sopstvenom koncesijom. Naime, propozicije nalažu da ugostitelji koji rade deset i više godina sa sopstvenom koncesijom, dobijaju bronzanu značku, sa dvadeset i više godina sleduje srebrna, dok se zlatna značka dobija za trideset i više godina u gastronomiji.

Među dobitnicima priznanja je i Dragan Žujević (38), vlasnik poznatog kafea i picerije „Tesla“. U nastavku vam donosimo njegovu priču.

Prepoznatljivo ime lokala odmah privuče pažnju gostiju iz cijelog svijeta

Dragan je osvojio bronzanu značku zbog broja godina u gastronomiji, a da je ocjenjivan kvalitet ponude i usluge, bila bi sigurno zlatna.

KOSMO: Koji su najvažniji podaci iz Vašeg privatnog i poslovnog života?
Dragan Žujević: Porijeklom sam iz Bosne i Hercegovine, a imao sam šest godina kad smo se 1992. preselili u Beč. Bio sam dobar đak, pa sam završio gimnaziju i maturu, nakon čega sam započeo studije ekonomije. Nakon dvije i po godine, prebacio sam se na sport i istoriju, a u međuvremenu sam sa napunjenih 25 godina sa drugom otvorio svoj Lounge Club, koji smo dvije godine kasnije prodali. Neko vrijeme sam organizovao koncerte i različite javne događaje, a Filmski festival Rathausplatz mi je 2017. godine bio prva bina za kulinarstvo, tj. tamo sam imao štand sa našom hranom. Sledeći korak sam napravio 2018., otvorivši grčki Street Food lokal. Godinu dana kasnije sa radom je počeo Tesla Coffe & Concept, a potom 2021. i pizzeria. Prošle godine smo moj poslovni partner Dejan Božić i ja otvorili lokal „Tesla na jezeru” u Rustu, a nakon toga smo se dogovorili da ubuduće zajedno radimo samo koncerte i manifestacije, a da ja ostanem u lokalima u Beču, dok će on voditi objekat u Rustu.

Kako ste počeli da se bavite gastronomijom?
Kulinarstvo mi je blisko od ranog djetinjstva jer se kod nas u kući oduvijek spremala hrana vrhunskog kvaliteta. Temelje je postavila moja prabaka, nastavila je baka, dodajući nove sadržaje, a kasnije moja mama i ja. Tijesta, meso, povrće… nema toga čega nije bilo na porodičnoj trpezi. Sjećam se da su baka i majka uvijek voljele da eksperimentišu, a osnova je bilo jer su na balkansku kuhinju uticaj ostvarivani sa raznih strana svijeta. One su rado prihvatale inovacije i prilagođavale ih našem ukusu, a ja sam puno toga naučio. Danas znam da uz migracije ide i gastronomija, čemu svjedočimo i u Beču. Puno je jela koja se smatraju nacionalnim specijalitetima nekih zemalja, a znamo da se nešto vrlo slično sprema u drugim djelovima svijeta.

Kako to da Vaš lokal nosi ime „Tesla” i ko su vaši gosti?
Kad smo ga pripremali za otvaranje, poslovni partner i ja smo dugo razmišljali o imenu, a onda nam je postalo kristalno jasno da je veliki naučnik najpoznatiji pojedinac u svijetu sa područja Balkana. Znao sam da nema čovjeka, svejedno iz kojeg kraja svijeta dolazi i kakvog je obrazovanja, koji nije čuo za Teslu naučnika, ili makar Tesla automobil. U kafiću je oko 60 posto gostiju našeg porijekla, a ostali su stranci, među kojima ima i turista, dok je u pizzeriji više stranaca.

Koja naša tradicionalna jela nudite svojim gostima?
Imamo kruh koji sami pravimo po posebnoj tehnologiji. Tu je dalmatinska focaccia, naši suhomesnati proizvodi, a ja pravim i zeljanicu po receptu moje bake kojoj sam dodao više jaja, a u jelovniku je pod imenom „Popaj jaja” kao omaž baki.

Ima li nekih novih poslovnih projekata?
Početkom marta u 1. bečkom okrugu biće otvorena gelateria, a biće koncerata i još mnogo toga zanimljivog.

Café und Pizzeria „Tesla”


Vera Marjnaovic
Meine Berufung zur Journalistin entdeckte ich bereits als Sechzehnjährige während meiner Gymnasialzeit in Montenegro. Diesem Berufszweig bin ich seither treu geblieben. Nach meiner Ankunft in Wien widmete ich mich der Arbeit mit Mitgliedern der BKS-Gemeinschaft, wodurch ich tiefgreifende Einblicke in die Lebensgeschichten und sowohl die Triumphe als auch die Herausforderungen verschiedener Generationen gewann. Diese vielfältige Palette an Persönlichkeiten prägte meinen journalistischen Weg und festigte mein Engagement für soziale Themen.